недеља, 19. јун 2016.

o ljudima i ljudima

Znate, najlakše je nekog osuditi.
Sinoć sam, u izlasku, na svirci u jednoj novosadskoj kafe-knjižari, sticajem okolnosti delio sto sa transvestitom po imenu Olga. Ima nadograđenu kosu ("Platila sam je 400 eura!"), mini suknju, haltere i istetovirana ramena (kroz alkoholna isparenja na tren mi doluta slika Betty Boop, ali možda je to samo moja uobrazilja). Rekla je da se bavi prostitucijom.
(trebam li ići dalje? dovoljna joj je njena muka, a nekom plitkoumnom, nekom bez čoveka u sebi poput ove zveri iz Orlanda to što je u pitanju transvestit i pri tome prostitutka bilo bi dosta da je ubije. I ne samo nju, sve nas koji smo se tu zatekli. Čudan li je ovaj svet. Ali, ne brinite se, ne ide on prema svome kraju. Bog ga ja stvorio, neće ga on unišititi, na žalost).
Što baš prostitucijom, pitao sam. I znaju li njeni za to. Kaže da znaju i ćute, šalje im pare. A i njoj treba para za hormonsku terapiju i promenu pola pa skuplja.
Ali što prostitucija? Ne smeta mi, samo...ima li lakši način?
"A ko će mene ovakvu zaposliti-da radim bilo šta? Ko?"
Najlakše je osuditi, ali probaj na tren stati u tuđe cipele
makar to bile i štikle broj 44.


Novi Sad
Novi Sad, jednog proleća

Нема коментара:

Bunkeri u Albaniji (nije mir isto što i blagostanje)

  Do ovogodišnjeg letovanja u Sarandi nisam znao puno toga o Albaniji. Uglavnom je i to što sam znao bilo zasnovano na predrasudama, politič...