Rekao sam Z, mesecima pre nego li ćemo krenuti u Istanbul, da ću sve pare koje ponesem potrošiti na klopu. I zamalo da je tako i bilo. Nas troje smo za tih 7 dana pojeli kvadrat stana na Novoj Detelinari iliti par kvadrata u, na primer, Senti. Ili praznu, useljivu kuću u Nadalju. Lakše mi je to da izrazim u kvadratima nego u kalorijama jer ni dr Dragana Balać ne bi umela, čast iskustvu i dobroj volji, da prebroji iste.
Znao sam ponešto o turskoj hrani, ali nisam ni slutio kako će mi prijati. Upozorili su me na aromu loja u svakom jelu (a, ruku na srce, samo ga jednom osetih ), na pikantno, na masno, na prljavo... Da ne govorim o činjenici da ne jedem jagnjetinu... Ipak, čitajući raznorazne putopise i slušajući iskustva onih koji su bili u Turskoj bio sam gotovo siguran da ću uživati. Istanbul je prevazišao moja očekivanja u svakom pogledu.
Jedan sam od onih ljudi koji prezire postavljanje slika hrane po društvenim mrežama. Imam frendova na fejsu koji postave svaku kajganu i svaku palačinku koju su ispekli. Onda svi lajkuju i šalju besomučno mmmmm kao da su videli ambroziju samu, a ne ulupana jaja na napuklom tanjiru. Sa druge strane cenim kada neko postavi sliku neke egzotične klope, nečega što , ne pod obavezno, košta malo više od 50 dinara po porciji, nečega maštovitog ili nečega što nam nije na raspolaganju svaki dan. Stoga, poješću beeeep, ali podeliću sa vama ovu gurmansku avanturu koju smo imali :)
Najveći deo dana smo boravili na ulici, po parkovima, šetalistima i trgovima pa smo, shodno tome, najčešće na ulici jeli. A u Istanbulu je to jedenje na ulici umetnost... U ponudi je sve - od školjki iz Izmira (moj nikad prevaziđeni strah od trovanja hranom jedini je razlog što ih nisam probao) , đevreka, razno raznih donera i kebaba, preko krofnica, sendviča, pečenih kukuruza pa sve do kumpira...
Pečeno kestenje, oljušteno pri tome. Na taj trend bi se mogli ugledati i naši kestenjari :) |
Kestenje im je malo krupnije nego ono na koje smo navikli, a ukus je isti. |
Iako nisam ljubitelj jagnjetine, štaviše- ne jedem je uopšte, ovaj kebab sa jagnjećim mesom slistio sam sa zadovoljstvom. |
Grilovana piletina sa raznim povrćem i pomfritom, dobra zamena za klasičan rostilj na koji smo navikli. |
Kukuruz - pečeni i kuvani...Mi smo ga preskočili jer dolazimo iz Vojvodine pa ga nismo toliko ni željni, a bilo je mnogo egzotičnijih slastica koje su se mogle pojesti s nogu |
Ovo ne znam ni sam šta je; po formi je neki ulični sendvič, ali se ne sećam ni s čim je, ni gde smo to jeli , ni koliko smo platili :) |
Turske pljeskavice - malene i ukusne, naravno, upakovane u četvrt hleba i obilje salate. Predah negde na Sultanahmetu |
Turšija za pojesti s nogu, u crvenom sokiću koji je po ukusu najsličniji rasolu... Odlično nam je seo uz sendvič sa prženom ribom |
Našlo se u našem kumpiru i kukuruza, sitno seckanih viršli, ćilija... Za 10 lira - bio je to jedan od najkompletnijih obroka koje smo pojeli tih dana... |
Dakako, na ulici se nije mogla probati baš svaka stvar koja nam se prijela tih dana pa smo, srećom, otkrili i neke povoljne restorane. E tek se tu nije štedelo...
Ako bih mogao da vas posavetujem onda bi to bilo da jedete u ulicama koje se na sve strane protežu iz Istiklali ulice jer su cene dosta povoljnije, a hrana je podjednako ukusna. Ne sećam se imena našeg omiljenog restorana, ali tamo bi cena dva variva i salate bila oko 7-8 lira. Za jedan euro se dobije 2,3 lire pa računajte. Menjačnica ima na svakom ćošku, ali ih većina ne radi nedeljom - sem u delovima grada gde je najveća frekvencija turista (Sultanahmet i Istiklali ulica). Na mnogim mestima je moguće kupovinu izvršiti i koristeći eure, ali tu se već dogovarate za kurs. A kad smo kod kursa - bili smo upozoreni, a i vođeni zdravom logikom, da na aerodromu promenimo minimalnu količinu eura zbog eventualnog nepovoljnijeg kursa. Ispostaviće se da je kurs na aerodromu neretko bio bolji od kursa koji bi nam ponudili u nekim menjačnicama...Čisto da se zna...
Naša prosečna večera sastojala bi se , uglavnom, od dva variva i neke salate :) Ovde jedem juneći gulaš, neku čorbicu sa pečurkama i salatu od raznog povrća. Jedan ovakav obrok je koštao oko 8 lira |
Većinu stvari nismo umeli da prepoznamo, ali smo u skoro svakoj uživali |
Hrana je uglavnom zasnovana na povrću, a luk, patlidžan, paradajz i paprike dominiraju |
Piletina u zelju, a kao prilog krompir salata sa kukuruzom i paprikom |
Pita sa sirom. Sto jezika govori. |
Zaboravih kako se ovo zove...U pitanju su paprike iz turšije punjene pirinčem. Može da se jede kao prilog, može i kao salata. Neodoljivo. |
Piletina u krompiru i siru |
Grilovana piletina sa povrćem |
Jedna od boljih stvari koje smo jeli je i jaje u mlevenom mesu. |
Na ostrvu Bujukada probali smo najlepše pite s mesom na svetu. Uz njih smo popili i ajran, turski jogurt ,malo slaniji nego što li je jogurt na koji smo navikli. Ali, uz pitu je išao odlično |
A posle pite smo morali da probamo burek sa sirom i burek sa krompirom :) |
Burek sa sirom, sa predivnim, debelim korama koje se tope pod jezikom |
Testenina u pavlaci. Za jednu liru. To je cena jedne kifle. |
Juneća džigerica pržena na brašnu i pomešana sa pečenim krompirom -jedino jelo koje sam jeo dva puta :) |
Turci obožavaju slatkiše, a zahvaljujući našoj 500-godišnjoj kooperaciji sa njima - dosta od tih slastica nam je poznato. Ono što iznenađuje jesu cene. Slatkoće su, naime, poprilično skupe, osim ako ih ne kupujete na bazarima i negde na ulici. Tada ih možete naći, kao mi onomad negde u dubini azijske opštine Kadikoj- i za 7,5 lira po kilogramu tulumbica . Poslastičarnice se nalaze na sve strane , a tri osnovna sastojka koja dominiraju su šećerni sirup, pistaći i specijalno ulje za baklave - ulje od kardamona.
Izlozima poslastičarnica nismo odolevali. Ovaj ovde je još i skroman u odnosu na neke pored kojih smo prolazili. |
Od slatkog umalo da oslepimo. Ovde smo naručili princes krofne potopljene u čokoladu i posute pistaćima, princes krofne u karamalizovanom šećeru i baklave. Sve u svemu - 214555 kalorija :) |
Kolač sa cimetom i čokoladom, za predah ispred Topkapi palate |
Ako ne grešim ovo se zove kadaif. U pitanju je kolač natopljen šećernim sirupom i odozgo aranžiran divnim filom koji podseća na fil iz princes krofni |
Tulumba <3 |
Još neka špecija puna karamelizovanog šećera, pistaća i jaja |
Negde u Aziji, majstor pravi tople slatke đevreke |
Krofnice i tulumbice za 7,50 lira po kilogramu. Dan kad smo u sebe uneli dva kg čistog šećera |
Urmašice za koje bih dao...da ne kažem koji deo teritorije, da me ne spale.Ali, reče Jelena da to ume da napravi. Odozgo kokos i pistaći. Danas imam 89 kg. Iz Italije sam se vratio sa 81-om. |
Predivne tople krofnice natopljene šećernim sirupom i posute pistaćima. Ovo bih mogao doručkovati svaki dan do moždanog udara |
Neka golema tulumba kupljena za liru na Galata mostu; veličina je prava, ukus takođe :) |
Naše šoljice čaja, negde u nekom od restorana. Alkohol je u Turskoj preskup, a i nije nam bilo do njega (ok, popismo lokalno pivo u nekom parku, ali čaj je ono što nas je podizalo i pokretalo) |
Čaj je definitivno jedan od najboljih i najekskluzivnijih poklona. Ipak cene su mu pomalo urnebesne i , za pojedine vrste, dostižu i preko sto eura po kilogramu. |
Većinu stvari koje kupite dobićete lepo upakovane i možete biti sigurni da vam se neće prosipati po torbi |
slatka mlevena paprika |
Čaj, čaj i još malo čaja |
kari |
Čaj od ljubičice... Ma samo da ga gledaš |
Obilje čajeva - od jasmina, jabuka, hibiskusa, raznog cveća, voca i ko zna čega |
Egipatski bazar iliti Pijaca Začina nalazi se pored Yeni džamije, nedaleko od Galata mosta |
Kao što se može zaključiti na osnovu ovih slika - Turci jako vole da jedu i za to koriste svaku priliku. Hrana se služi u skoro svim lokalima, čak i po kafićima. I zanimljivo je da su restorani puni čak i kasno uveče i da svi nešto jedu pa i tokom večernjih vikend izlazaka, opušteno kao kad se kod nas opijaju do besvesti.
Inače , voleo bih ovom prilikom da se zahvalim predivnoj Ivani Jerkov, autorki bloga http://ivanajerkov.blogspot.com/2011_02_01_archive.html
koja nam je sastavila plan za sedmodnevni obilazak Istanbula, a koji nam je bio od izuzetne koristi i omogućio nam da vidimo maksimum. Postoji još mnogo egzotičnih i lepih priča koje ću u narednom periodu podeliti sa vama - o tome kako smo na brodovima upoznavali razne ljude, kako me rastužio Muzej Nevinosti, o palatama i džamijama, o mostu i delfinima, o bazarima i kulama, o kupanju u hamamu... do tada :*
raznobojni biber |
1 коментар:
Svaka čast, većina ode tamo i uopće ne shvati koliko je bogata i kvalitetna ponuda jela i pića!!!
Постави коментар