недеља, 4. новембар 2012.

Istanbul na tanjiru (šta jesti u Istanbulu i gde to naći)



Rekao sam Z, mesecima pre nego li ćemo krenuti u Istanbul, da ću sve pare koje ponesem potrošiti na klopu. I zamalo da je tako i bilo. Nas troje smo za tih 7 dana pojeli kvadrat stana na Novoj Detelinari iliti par kvadrata u, na primer, Senti. Ili praznu, useljivu kuću u Nadalju. Lakše mi je to da izrazim u kvadratima nego u kalorijama jer ni dr Dragana Balać ne bi umela, čast iskustvu i dobroj volji, da prebroji iste.
Znao sam ponešto o turskoj hrani, ali nisam ni slutio kako će mi prijati. Upozorili su me na aromu loja u svakom jelu (a, ruku na srce, samo ga jednom osetih ), na pikantno, na masno, na prljavo... Da ne govorim o činjenici da ne jedem jagnjetinu... Ipak, čitajući raznorazne putopise i slušajući iskustva onih koji su bili u Turskoj bio sam gotovo siguran da ću uživati. Istanbul je prevazišao moja očekivanja u svakom pogledu.
Jedan sam od onih ljudi koji prezire postavljanje slika hrane po društvenim mrežama. Imam frendova na fejsu koji postave svaku kajganu i svaku palačinku koju su ispekli. Onda svi lajkuju i šalju besomučno mmmmm kao da su videli ambroziju samu, a ne ulupana jaja na napuklom tanjiru. Sa druge strane cenim kada neko postavi sliku neke egzotične klope, nečega što , ne pod obavezno, košta malo više od 50 dinara po porciji, nečega maštovitog ili nečega što nam nije na raspolaganju svaki dan. Stoga, poješću beeeep, ali podeliću sa vama ovu gurmansku avanturu koju smo imali :)
Najveći deo dana smo boravili na ulici, po parkovima, šetalistima i trgovima pa smo, shodno tome, najčešće na ulici jeli. A u Istanbulu  je to jedenje na ulici umetnost... U ponudi je sve - od školjki iz Izmira (moj nikad prevaziđeni strah od trovanja hranom jedini je razlog što ih nisam probao) , đevreka, razno raznih donera i kebaba, preko krofnica, sendviča, pečenih kukuruza pa sve do kumpira...


Ceđeni nar, dovoljno opor da ti se stisnu usta, a dovoljno prijatan da ga poželiš piti ponovo i ponovo. Cena mu se kreće od 5 lira na Sultanahmetu do 1 lire ispred Sulejamnije. Doduše, mali prodavac je svoj nar po liru potrošio vrlo brzo pa smo u povratku na njegovoj poziciji zatekli konkurenciju koja ga je prodavala za 3 lire!
Pečeno kestenje, oljušteno pri tome. Na taj trend bi se mogli ugledati i naši kestenjari :)
Kestenje im je malo krupnije nego ono na koje smo navikli, a ukus je isti.

N(ekt)ar; pored nara cede se i pomorandže, a moja preporuka je da ih probate dok prelazite Galata most  - što zbog cene , što zbog autentičnosti ambijenta. Na pojedinim mestima sam video da služe i sokove od svežih jabuka i šargarepa, ali nar - oduvek egzotičan i mio mi, bio je moj izbor.


Iako nisam ljubitelj jagnjetine, štaviše- ne jedem je uopšte, ovaj kebab sa jagnjećim mesom slistio sam sa zadovoljstvom.

Grilovana piletina sa raznim povrćem i pomfritom, dobra zamena za klasičan rostilj na koji smo navikli.

Kukuruz - pečeni i kuvani...Mi smo ga preskočili jer dolazimo iz Vojvodine pa ga nismo toliko ni željni, a bilo je mnogo egzotičnijih slastica koje su se mogle pojesti s nogu
Uživam u bureku za niskim stočićem, na samoj ulici. Na ulici se, u Istanbulu, najveći deo života i odigrava - tu se jede, puši, pije čaj, ogovara i igra neka društvena igra za koju nisam shvatio pravila niti sam saznao kako se zove
Ovo ne znam ni sam šta je; po formi je neki ulični sendvič, ali se ne sećam ni s čim je, ni gde smo to jeli , ni koliko smo platili :)

Turske pljeskavice - malene  i ukusne, naravno, upakovane u četvrt hleba i obilje salate. Predah negde na Sultanahmetu


Turšija za pojesti s nogu, u crvenom sokiću koji je po ukusu najsličniji rasolu... Odlično nam je seo uz sendvič sa prženom ribom
Zapitah se gde završe sve te ribice koje pecaroši sa Galata mosta po ceo dan love...Ne baš daleko, na roštilju, na brodu-restoranu uktovljenom odmah pored mosta...Ispred je ogromna gužva jer ovo je, evidentno, jako popularan fast food u Istanbulu. Sendviče ti dodaje konobar, a kažu da su ti ga nekada bacali direktno sa broda- pa ko uhvati, uhvatio je :) Verujem da su i plaćanje obavljali tako.


Sendvič sa pečenom ribom podrazumeva parče lepo posoljene pržene ribe u četvrtini hleba, sa dosta luka i salate...Mi uzesmo i jednu turšiju, da nam bolje radi želudac. Inače, ove sendviče možete da kupite duž čitavog mosta po restoranima, ali i na improvizovanim pokretnim roštiljnicama načičkanim na samom mostu. Vlažne maramice neophodan su asesoar u Istanbulu, naročito na mestima gde je veća gužva jer osoblje baš ne vodi računa o čistoći stolova.

Kumpir... Zahvaljujući dragoj Ivani po kumpir smo došli u opštinu Ortakoj, ispod samog Bosforskog mosta. Tu se nalazi jedan sokačić u kom su jedna pored druge desetak fast food (odnosno kupmir) trafikica iz čijih izloga te dozivaju i pozivaju ne bi li probao baš njihov kumpir...
A kumpir je u stvari polovina jednog veeeelikog krompira, pečenog u ljusci ( u Vojvodini poznat i kao "krompir u čakšire" ) koji vam na licu mesta izdube i potom ga nafilaju prilozima po izboru - sirom, maslacom, maslinama, raznim premazima, sosovima, salatama....


Našlo se u našem kumpiru i kukuruza, sitno seckanih viršli, ćilija... Za 10 lira - bio je to jedan od najkompletnijih obroka koje smo pojeli tih dana...

Dakako, na ulici se nije mogla probati baš svaka stvar koja nam se prijela tih dana pa smo, srećom,  otkrili i neke povoljne restorane. E tek se tu nije štedelo...
Ako bih mogao da vas posavetujem onda bi to bilo da jedete u ulicama koje se na sve strane protežu iz Istiklali ulice jer su cene dosta povoljnije, a hrana je podjednako ukusna. Ne sećam se imena našeg omiljenog restorana, ali tamo bi cena dva variva i salate  bila oko 7-8 lira. Za jedan euro se dobije 2,3 lire pa računajte. Menjačnica ima na svakom ćošku, ali ih većina ne radi nedeljom  - sem u delovima grada gde je najveća frekvencija turista (Sultanahmet i Istiklali ulica). Na mnogim mestima je moguće kupovinu izvršiti i koristeći eure, ali tu se već dogovarate za kurs. A kad smo kod kursa - bili smo upozoreni, a i vođeni zdravom logikom, da na aerodromu promenimo minimalnu količinu eura zbog eventualnog nepovoljnijeg kursa. Ispostaviće se da je kurs na aerodromu neretko bio bolji od kursa koji bi nam ponudili u nekim menjačnicama...Čisto da se zna...

Naša prosečna večera sastojala bi se , uglavnom, od dva variva i neke salate  :) Ovde jedem juneći gulaš, neku čorbicu sa pečurkama i salatu od raznog povrća. Jedan ovakav obrok je koštao oko 8 lira

Većinu stvari nismo umeli da prepoznamo, ali smo u skoro svakoj uživali

Hrana je uglavnom zasnovana na povrću, a luk, patlidžan, paradajz i paprike dominiraju

Izbegavajte restorane za turiste. Ovde smo za 40 lira dobili količinski duplo manje hrane nego u nekoj od lokalnih menzi koje su pune od jutra do sutra. Ipak, nismo mogli odoleti ovom roštilju sa naredne slike (ovde se ne vidi jer je upakovan u tim palačinkama na stolu), posluženom tradicionalno sa gomilom raznih salata
A kad raspakovasmo palačinke ( jufkice ili kako već) pronašli smo ražnjiće od piletine i jagnjetine kao i čevapčiće od mlevenog jagnjećeg mesa. Iako deluje obilno  - posle smo otišli da večeru popravimo nečim s nogu.

Piletina u zelju, a kao prilog krompir salata sa kukuruzom i paprikom

Restorančići nalik našem Foodyu nalaze se na svakih sto metara. Hrana je jeftina, ukusna, divno izgleda. Jedini problem je odlučiti se šta da jedeš jer sve izgleda neodoljivo. Poslužitelji retko govore engleski pa je teško otkriti šta tačno poručuješ,ali pogrešiti je skoro pa nemoguće

Ovo je svakog, ali svakog dana bio doručak u našem hotelu :) Jedno kuvano jaje, malo salate, par maslina, pekmez i maslac. I , dakako, čaj :) Pošto smo jeli po 6 puta na dan, ovo je bilo dovoljno da nas drži do prvog prodavca nekih uličnih špecija

Pita sa sirom. Sto jezika govori.


Zaboravih kako se ovo zove...U pitanju su paprike iz turšije punjene pirinčem. Može da se jede kao prilog, može i kao salata. Neodoljivo.

Piletina u krompiru i siru

Grilovana piletina sa povrćem

Jedna od boljih stvari koje smo jeli je i jaje u mlevenom mesu.

Na ostrvu Bujukada probali smo najlepše pite s mesom na svetu. Uz njih smo popili i ajran, turski jogurt ,malo slaniji nego što li je jogurt na koji smo navikli. Ali, uz pitu je išao odlično

A posle pite smo morali da probamo burek sa sirom i burek sa krompirom :)

Burek s mesom takođe spada u jednu od najlepših stvari koje smo jeli. Uopšteno govoreći, bureci im nisu masni, kore su im lepo pečene, a nadevi su ukusni, ne preslani , sa manje luka i koječega na šta sam znao nabasati u burecima po našim pekarama.

Burek sa sirom, sa predivnim, debelim korama koje se tope pod jezikom

Testenina u pavlaci. Za jednu liru. To je cena jedne kifle.

Juneća džigerica pržena na brašnu i pomešana sa pečenim krompirom -jedino jelo koje sam jeo dva puta :)

Turci obožavaju slatkiše, a zahvaljujući našoj 500-godišnjoj kooperaciji sa njima -  dosta od tih slastica nam je poznato. Ono što iznenađuje jesu cene. Slatkoće su, naime, poprilično skupe, osim ako ih ne kupujete na bazarima i negde na ulici. Tada ih možete naći, kao mi onomad negde u dubini azijske opštine Kadikoj- i za 7,5 lira po kilogramu tulumbica . Poslastičarnice se nalaze na sve strane , a tri osnovna sastojka koja dominiraju su šećerni sirup, pistaći i specijalno ulje za baklave - ulje od kardamona.

Izlozima poslastičarnica nismo odolevali. Ovaj ovde je još i skroman u odnosu na neke pored kojih smo prolazili.
Od slatkog umalo da oslepimo. Ovde smo naručili princes krofne potopljene u čokoladu i posute pistaćima, princes krofne u karamalizovanom šećeru i baklave. Sve u svemu  - 214555 kalorija :)
Kolač sa cimetom i čokoladom, za predah ispred Topkapi palate

Ako ne grešim ovo se zove kadaif. U pitanju je kolač natopljen šećernim sirupom i odozgo aranžiran divnim filom koji podseća na fil iz princes krofni

Tulumba <3

Još neka špecija puna karamelizovanog šećera, pistaća i jaja

Baklave sa pistaćima, u bilo koje doba dana u što većim količinama. Nađoh negde informaciju da se u Turskoj baklave nose na poklon, kao znak poštovanja, kada se ide na neki veseli događaj, ali i kao podrška u tuzi i muci. Bitno je napomenuti da turci za baklave koriste ulje od kardamona koje je kod nas izuzetno skupo pa stoga naše baklave, koliko god se majstor potrudio oko njih, nikada nemaju ukus kao originalne

Negde u Aziji, majstor pravi tople slatke đevreke

Krofnice i tulumbice za 7,50 lira po kilogramu. Dan kad smo u sebe uneli dva kg čistog šećera

Urmašice za koje bih dao...da ne kažem koji deo teritorije, da me ne spale.Ali, reče Jelena da to ume da napravi. Odozgo kokos i pistaći. Danas imam 89 kg. Iz Italije sam se vratio sa 81-om.

Predivne tople krofnice natopljene šećernim sirupom i posute pistaćima. Ovo bih mogao doručkovati svaki dan do moždanog udara

Neka golema tulumba kupljena za liru na Galata mostu; veličina je prava, ukus takođe :)



 Kafu nismo pili, ali smo zato - u skladu sa onom "Kad si u Rimu budi Rimljanin , a u Istanbulu Istanbulac" - čaj pili naveliko. Cena mu se kretala od jedne pa i do 3-4 lire. U pitanju je turski čaj, malo jače arome u odnosu na čajeve kakve inače pijem pa sam ga i sladio što inače kod kuće ne radim. Nisam ljubitelj čaja i ovde se više radilo o ritualu nego li o stvarnoj potrebi za toplim napitkom. A ponekad bi seli i popili čaj da ne plaćamo javne toalete  - jer je ovo bilo em praktičnije, em čistije :)

Naše šoljice čaja, negde u nekom od restorana. Alkohol je u Turskoj preskup, a i nije nam bilo do njega (ok, popismo lokalno pivo u nekom parku, ali čaj je ono što nas je podizalo i pokretalo)
Čaj je definitivno jedan od najboljih i najekskluzivnijih poklona. Ipak cene su mu pomalo urnebesne i , za pojedine vrste, dostižu i preko sto eura po kilogramu.
Pijaca začina, poznata i kao Egipatski Bazar jedna je od must see atrakcija za turiste. Sve vrvi od razno raznih rinfuznih stvari, od sušenog voća, čaja, rahat lokuma, slatkiša, ali i ostalih , često nejestivih zanimacija

Cene su... Pa, škakljive, za većinu stvari. Ipak, nešto od toga je odličan suvenir i poklon za prijatelje
Većinu stvari koje kupite dobićete lepo upakovane i možete biti sigurni da vam se neće prosipati po torbi
slatka mlevena paprika

Čaj, čaj i još malo čaja

kari


Čaj od ljubičice... Ma samo da ga gledaš

Obilje čajeva - od jasmina, jabuka, hibiskusa, raznog cveća, voca i ko zna čega

Egipatski bazar iliti Pijaca Začina nalazi se pored Yeni džamije, nedaleko od Galata mosta

Kao što se može zaključiti na osnovu ovih slika  - Turci jako vole da jedu i za to koriste svaku priliku. Hrana se služi u skoro svim lokalima, čak i po kafićima. I zanimljivo je da su restorani puni čak i kasno uveče i da svi nešto jedu pa i tokom večernjih vikend izlazaka, opušteno kao kad se kod nas opijaju do besvesti.
Inače , voleo bih ovom prilikom da se zahvalim predivnoj Ivani Jerkov, autorki bloga http://ivanajerkov.blogspot.com/2011_02_01_archive.html
koja nam je sastavila plan za sedmodnevni obilazak Istanbula, a koji nam je bio od izuzetne koristi i omogućio nam da vidimo maksimum. Postoji još mnogo egzotičnih i lepih priča koje ću u narednom periodu podeliti sa vama - o tome kako smo na brodovima upoznavali razne ljude, kako me rastužio Muzej Nevinosti, o palatama i džamijama, o mostu i delfinima, o bazarima i kulama, o kupanju u hamamu... do tada :*


raznobojni biber


 

 


1 коментар:

Turbododo је рекао...

Svaka čast, većina ode tamo i uopće ne shvati koliko je bogata i kvalitetna ponuda jela i pića!!!

Bunkeri u Albaniji (nije mir isto što i blagostanje)

  Do ovogodišnjeg letovanja u Sarandi nisam znao puno toga o Albaniji. Uglavnom je i to što sam znao bilo zasnovano na predrasudama, politič...